Jednom sam radila u jednom prekrasnom uredu gdje je toliko bio lijepo interijer da sam jedva čekala doći na posao. Ma toliko je bilo ugodno oku da vam ne mogu niti opisati. Ljudi su bili vedri, nasmijani, ali onako umjereno bez galame, a iznad svega su mi se sviđale uredske stolice. U mom odjelu uredske stolice su bile plave, taman moje boje. Toliko su bile udobne da ne znam kako bih vam rekla.
Samo tamo su uredske stolice bile tako lijepe i kvalitetne. Sad mi je naprosto žao što nisam pogledala na etiketi koji je proizvođač posrijedi jer bi definitivno mom novo direktoru na novome poslu trebalo reći da su ove uredske stolice katastrofalne. Mene leđa počnu boljeti već nakon 3 sata sjedenja. Ipak treba odraditi 8 sati u njima, ali ja ne mogu.
Već sam razmišljala na koji način da mu se požalim i da ga priupitam je li bi mi mogao odobriti takav trošak, nove uredske stolice jer da će mi zdravlje patiti i da ne želim završiti na bolovanju s ukliještenom kralježnicom. Jednog utorka kad sam osjetila da bi mi se mogao živac u donjem dijelu leđa upaliti otišla sam do ureda direktora i pokucala mu na vrata.
Čim me ugledao primijetio je da nešto ne štima i priupitao me što me muči. Taman mi je olakšao uvod i rekla sam mu kao iz puške – bole me leđa i neudobna mi je stolica.
Odmah mi je potvrdno odgovorio da zna da uredske stolice nisu nešto. Je li bih imala ideju gdje bi mogao kupiti nešto kvalitetnije uredske stolice, ne samo za mene već i za cijeli ured – doslovce me oborio s nogu.
Kako krasno što čovjek ima razumijevanja i što smatra važnim brinuti o svojim zaposlenicima pa čak i kroz uredske stolice!
Odmah sam mu ponudila pomoć u potrazi za istima …